Psalam 139: Najljepše lekcije o Bogu koje nas uči ovaj psalam

Psalam 139 je molitveni psalam, namijenjen za pjevanje u molitvenim službama. Kada tražimo znanje, kada tražimo pomoć ili iscjeljenje, kada izražavamo zahvalnost ili tjeskobu, kada proslavljamo blagoslove molimo.

Molitva je razgovor s Bogom, ispunjen slojevima unutrašnjih razina koje doprinose našem odnosu s Bogom Ocem. Život unutar Kristove ljubavi dodatno osnažuje ono što je psalmist izlio iz svoga srca. Bog nas je stvorio, sa svrhom. Bog nas poznaje intimno, bolje nego što sami poznajemo sebe. Bog ima moć za spasiti i uvijek je dobar. Bog je sveznajući i svagdje. Zbog onoga tko Bog jest, Bog nas uvijek voli i uvijek je s nama.

Psalam 139

Zborovođi. Davidov.

Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.

3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

4 Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.

5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.

6 Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.

7 Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?

8 Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.

9 Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,

10 i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.

11 Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –

12 ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.

13 Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.

14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,

15 kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.

18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!

19 De, istrijebi, Bože, zlotvora,
krvoloci nek’ odstupe od mene!

20 Jer podmuklo se bune protiv tebe,
uzalud se dižu tvoji dušmani.

21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje?
Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?

22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim
i držim ih svojim neprijateljima.

23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:

24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!

Psalam 139 – koja je svrha ovog psalma?

Psalam 139 prikazuje Božju meditativnu molitvu, koja govori o Božjoj sveprisutnosti i sveznanju, kao i o učincima koje te Božje osobine ostavljaju na ljudsko srce. Sveprisutnost znači da je Bog svagdje, u isto vrijeme. Sveznanje znači da Bog sve zna, da je Njegovo znanje neograničeno. Poznavanje Boga stvara zahvalnost i slavu zbog onoga što Bog jest i što čini za nas. Stvoreni smo za proslavljanje Boga. Božja spoznaja izravno utječe na naše reakcije, posebice u teškim razdobljima, kada osjećamo nepravdu i bol.

Davidovo iskreno putovanje s Bogom, kroz dobro, loše, izazovno i nevjerojatno, jasno je razumljivo dočarano kroz Psalam 139. Charles H. Spurgeon u ”Davidovoj riznici” to ovako objašnjava: „On pjeva o Božjoj sveprisutnosti i sveznanju, zaključujući iz njih dvoje preplavljivanje sila opačine, budući da će se On, koji vidi i čuje zla djela i riječi buntovnika, zasigurno s time pravedno obračunati.“ Ono tko Bog jest omogućuje nam razumijevanje onoga tko mi jesmo i čiji smo. Život unutar Kristove ljubavi, Emanuela, Boga koji je s nama, nastavlja mijenjati naša srca zauvijek, sve dok ne dođemo u nebeski dom. Putovanje svakog ljudskog srca je jedinstveno, svrhovito i takvo da to putovanje na intiman način poznaje jedini, istinski Bog.

Psalam 139 – Lekcija 1: Bog nas intimno poznaje

„Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.“ (Psalam 139, 13)

Prije nego što su nas poznavale naše majke, Bog je poznavao svaki pojedini detalj našeg bića. Često kritički gledamo na sebe i druge. Psalam 139 pomaže nam da sebe i druge vidimo kroz Božju perspektivu. Boja kože, etnička pripadnost, invaliditeti, svaku osobinu i vrlinu, sa svrhom, stvorio je naš Bog. Stvoreni smo sa svrhom, kao osobe, kao bismo iskazivali slavu Bogu. Sve u vezi nas je s namjerom. Svaku stanicu našeg bića Bog je stvorio sa svrhom, takvu kakva jest. Kada sam postala majka, iskusila sam ljubav na drugačijoj razini. No, samo sam donijela svoje bebe na ovaj svijet. Bog je bio taj koji im je dao život i Bog za njih brine neograničeno više. Sve nas Bog na ovakav način voli.

Matthew Henry je napisao: „Bog za nas ima savršeno znanje i sve naše misli i djela su izložena ispred Njega.“ Ne možemo kontrolirati misli koje ulaze u naše umove, svakodnevno, cijeloga dana. No možemo utjecati na to što će se s njima dogoditi nakon što uđu u naše umove. Biblija nam savjetuje neka zarobljavamo naše misli. Neke od tih misli su apsolutno sulude. Bog vidi svaku od njih. Bog zna što ćemo reći i prije nego što riječi izađu iz naših usta. Bog zna što ćemo učiniti. Bog je izbrojao naše dane. Bog nas intimno poznaje, ne samo izvana nego i iznutra. Kada se u Bibliji spominje srce, ono se obično odnosi na sjedište naše duše, mjesto odakle donosimo odluke i gdje se oblikuju naša vjerovanja. Bog je ondje. Boga ne iznenađuju naše tjelesne ili mentalne borbe.

To što nas naš suvereni Bog intimno poznaje znači da nismo skriveni i da nikada ne bismo trebali dopustiti da nas neki osjećaj srama ili krivnje, pokuša natjerati da se sakrijemo od Njega. Žrtva koju je Isus učinio na križu poništila je sramotu, zbog koje su se Adam i Eva sakrili u vrtu. Iako zbog grijeha živimo pod pritiskom da moramo činiti isti, sakriti se i pobjeći kada sagriješimo, Bog je za nas osmislio način, zahvaljujući Isusu, putem kojeg možemo naš grijeh staviti ispred Njegovih nogu i pokajati se. Božji oprosti, Njegova milosrđa i milost, koja nam je dostupna kroz Isusa Krista, obnavljaju se svakoga dana.

Lekcija 2: stvoreni smo sa svrhom

„Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao.“ (Psalam 139, 14)

Stvoreni smo sa svrhom, kako bismo donijeli slavu Bogu. Svaki talent, dar i naš rad, imaju svoje mjesto u planu Božjeg Kraljevstva. Naša je svrha iskazivanje strahopoštovanja prema Bogu. Ne straha ili bojažljivosti, nego strahopoštovanja prema Bogu. Kada ljudi gledaju na živote onih koji slijede Krista, trebali bi svjedočiti krvi, koju je On prolio, kako kaplje iz naših svakodnevnih života. Stvoreni smo čudesno, iz Božjeg srca, kako bismo donijeli slavu Njegovom imenu. S namjerom smo odvojeni, različiti od svijeta. „Tijekom svakodnevnih života, kršćani čine dobro kada se podsjećaju na brigu i znanje Dobrog Pastira“, piše Jason Helopoulos. „Većina sumnji, tjeskoba i strahova, koji okupiraju kršćanske živote, mogu se pripisati nedostatku povjerenja u Krista, kao u Dobrog Pastira“.

Iako je David napisao ovaj psalam prije nego što je Isus hodao zemljom, sve u njemu ukazuje na Božje najveće prikazivanje ljubavi za nas; kroz raspeće i uskrsnuće Isusa Krista. Budući da živimo u vremenu Novoga saveza, čitamo ovaj psalam znajući da je Isus pobijedio smrt i da sjedi zdesna Ocu. Oni koji slijede Krista doći će u nebo zauvijek, nakon smrti tijela ovdje na zemlji. Bog djeluje u našim zemaljskim životima i želi da širimo evanđelje. On želi da se svi spase.

Neograničeno više se toga događa u svijetu i našim životima od onoga što vidimo. Bog vidi sve; kroz vrijeme i prostor. Bog je izbrojao naše dane i ništa ne može promijeniti ili skrenuti dobre planove koje ima za naše živote. Bog će ostvariti ono što želi.

Teško je prihvatiti da je Bog u kontroli kada vidimo u kakvom je stanju svijet. Toliko nepravde, tragedije i zla, koje nas okružuje u našim svakodnevnim životima. Čak i najposvećeniji kršćani promatraju u čuđenju i pitaju se gdje je Bog u ovom turbulentnom razdoblju. John Piper objašnjava da je Božja suverena kontrola potpuna, a ne djelomična. „Bilo da je više-manje izravno ili manje-više neizravno, više ili manje aktivnim upadom ili manje-više taktičkim dopuštenjem, kako god bilo, Bog sve kontrolira, a kontrola je potpuna i sveobuhvatna. Ništa u svemiru nije slučajno bez božanskog dizajna i svrhe.”

Lekcija 4: nikada nismo sami

„Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?“ (Psalam 139, 7)

Jedan od najvećih trikova i prijevara našeg neprijatelja jest izoliranje i uvjeravanje nas da smo sami. Osobito u današnjem društvu, izolacija je postala stvarnost koju doživljavamo kroz duga razdoblja. Čak i kada smo vani u društvu, maske i plastične prepreke izoliraju nas jedne od drugih. Karantena nas stavlja u naše sobe same na pola mjeseca! Ali čak i kada je fizička prisutnost drugih ljudi odsutna iz naših života, nikada nismo sami. Bog Otac, Sin i Duh Sveti su uvijek i zauvijek s nama. Od Boga je nemoguće pobjeći. Bog ima moć spasiti. David je dobro poznavao te Božje osobine, jer ga je pomahnitao kralj Šaul protjerao i natjerao da se sakrije u špilju.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.